GIS i karst

Geografski informacioni sistem (GIS) je skup interaktivno povezanih grafičkih i alfa-numeričkih podataka za određeni deo terena, koji koristi georeferencirane podatke. Osnovne funkcije GIS-a – unos i arhiviranje podataka; logičko grupisanje i racionalno povezivanje; manipulacija i analiza; vizuelizacija, omogućile su široku primenu ovog programa u hidrogeologiji.

Prostorno skladištenje i prikaz geoloških i hidrogeoloških podataka – formiranje baze podataka sa prikazom geoloških karakteristika terena, kao i hidrogeoloških pojava i objekata.

Priprema geografskih, geoloških i hidrogeoloških podloga za izvođenje terenskih istraživanja i kasnije izradu projekata, elaborata i studija – po završetku baze podataka radi se prostorno povezivanje podataka. Dodeljivanjem različitih atributa grafičkim podacima (izvori, bunari, pećine i drugi hidrogeološki podaci) dobijaju se podloge koje omogućuju jednostavno dobijanje kvalitativno novih podataka i njihovu manipulaciju.

Izradu hidrogeoloških konceptualnih modela – vizuelizacija je važna komponenta GIS-a koja omogućava izradu DEM-a (digitalnog elevacionog modela) terena, prostorni prikaz zagađenja u vodnim telima kao i položaj zagađivača, a omogućava i formiranje konceptualnog modela karstnog hidrogeološkog sistema.

 

Priprema oleata za izradu hidrodinamičkih modela – formirane digitalne osnove, za razliku od analognih karata, imaju dinamičku komponentu, što podrazumeva upravljanje različitim nivoima podataka. Tako se za različite nivoe razmere sadržaj podataka menja, bilo da su oni grafički ili alfanumerički.

Zaštita podzemnih voda kroz izradu karata ranjivosti podzemnih voda – ranjivost podzemnih voda podrazumeva njihovu prirodnu osetljivost na zagađivanje sa površine terena. Najčešće korišćena metode za ocenu ranjivosti podzemnih voda su metode analiza različitih parametara, a koji se razlikuju u zavisnosti od korišćene metode (EPIK, PI, COP i dr.).

Izrada ovih karata u GIS tehnologiji i prema različitim metodama je već više od dve decenije prisutna u hidrogeološkoj praksi (Zwahlen, 2004). Savremena izrada karata podrazumeva skoro kao obavezujući rad po standardima geografskog informacionog sistema (GIS). To uključuje korišćenje postupka vizuelizacije terena i izrade 3-D modela, uz mogućnost raznovrsnih dopunskih analiza na tako kreiranim podlogama. Ovakve georeferencirane karte po pravilu povezane su se bazom podataka koja sadrži relevantne i detaljnije informacije (relacione baze). Prevođenje klasičnih geoloških, hidrogeoloških i drugih karata u digitalni format zahteva znanje, sredstva i vreme. Danas je to neophodni postupak kojim se dostižu tehnički standardi onih zemalja koje odavno primenjuju ovakav koncept (Vrba & Zaporozec, 1994; Foster, 1998; Neukum & Hoetzl, 2005).

Literatura:

  1. Foster SSD (1998): British Geological Survey (Hydrogeology Group). Fundamental concepts in aquifer vulnerability, pollution risk and protection strategy. TNO Committee on Hydrological Research, Information Nº 38. Ed. by W. Van Duijvenbooden and H.G. van Waegeningh (eds). The Hague: 69-86.
  2. Milanović S. (2010): Formiranje fizičkog modela karstne izdani na primeru Beljanice (istočna Srbija), Dokt. disert. RGF, Univerzitet u Beogradu, Beograd
  3. Milanović S., Stevanović Z., Đurić D., Petrović T, Milovanović M. (2010): Regionalni pristup izradi karte ugroženosti podzemnih voda srbije – nova metoda “izdan”, Zbornik radova 15 Kongresa geologa Srbije, pp.585-590, Beograd
  4. Neukum C., Hötzl H., (2005): Standardisation of vulnerability map, Proccedings of International Conference “Water Resources and Environmental Problems in Karst - CVIJIĆ”, Stevanović Z and Milanović P (eds), Beograd-Kotor, p. 11-19.Trivić B. (2013): Predavanja iz predmeta GIS primena u geologiji, prezentacija, Beograd, RGF
  5. Vrba, J., Zaporozec, A. (1994): Guidebook on mapping groundwater vulnerability. IAH. Verlag Heinz Heise. Vol 16. 131 p.
  6. Zwahlen F. (ED), 2004: Vulnerability and risk mapping for the protestion of carbonate (karst) aquifers, Cost Action 620, Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg